Podrijetlo Nargile – Shishe

Argilla, hookah, vodena lula, qualyan ili po našem nargila, naprava je za pušenje, odnosno
uživanje u smjesama za pušenje. One su često kombinacije voćno aromatiziranog masnog
duhana najčešće miješanog s medom ili melasom koja se naziva “shisha”. Svi znamo kako nargile
funkcioniraju, no malo nas zna o njihovom podrijetlu.

Nargila potječe iz vremena dinastije Safavid koja je vladala na području Perzije između 1501. i
1722. Sama riječ nargila potječe od perzijske riječi nārghile što znači kokos i ukazuje na
materijal od kojeg su vjerovatno rađene prve nargile. No neki zapisi pokazuju da je koncept
nargile nastao još prije u Indiji. Navodno je Irfan Shaikhm, doktor na dvoru za dinastije Mughal,
osmislio napravu za pušenje koja je bila nalik današnjoj nargili. Ono što je zanimljio, duhan je
došao iz novog svijeta preko Europe u Indiju tek u 17. stoljeću pa se postavlja pitanje u čemu su
to Indijci uživali na svojim nargilama 100 godina prije duhana? Nakon dolaska duhana na Bliski
Istok i Indiju, konzumacija je počela stvarati razne zdravstvene probleme. No onda na dvor
Akbara I dolazi novi lječnik, Hakim Abu’l-Fath Gilani, rođen u Gilan provinciji na sjeveru Perzije, i
osmišlja ključni element nargile, a to je filtracija i hlađenje dima kroz vodu. Njegov izum uvelike
poboljšava kvalitetu uživanja u duhanu te sam Akbar postaje veliki obožavatelj nargile i širi
uživanje nargile na ostatak plemstva tejoj  samim time daje statusni simbol te promiče njezinu
popularnost koja raste do današnjeg dana.

Bez obzira gdje je nargila nastala, ubrzo se proširila po Bliskom istoku i kroz razne kulture
napredovala u sve savršeniju napravu za pušenje shishe kroz vodu, ali čak i kroz mlijeko.
Vrhunac je dosegnula u Turskoj koja je usavršila nargilu u ono što je danas te je prenjela do
Bosne i Albanije. Nargila je tako postala zaštitni znak muslimanske kulture na našim prostorima.
Danas se nargilama koriste ne samo muslimani, nego svi koji prepoznaju njenu meditativnu
kvalitetu koja je kombinacija opuštajućeg rituala mirisa i arome.

Veliki broj europskih slikara i pisaca uvrstilo je nargile u svoja djela, među njima i Onore de
Balzak. Među najpoznatijim je spominjanjima nargile u nekom modernom književnom djelu
gusjenica iz “Alice u zemlji čuda” koja uživa u svojoj nargili na vrhu gljive.

Na temelju svega možemo zaključiti da je nargila dio bogate kulture ljudske povijesti kojom se
koriste pripadnici svih religija.